Ima 7 meseci od kad sam se vratila u Srbiju, negde pred kraj mog Erasmus Mundus mastera. Za vreme seljenja po Evropi (koje EM programi podrazumeva), često se nametalo pitanje iz naslova ovog teksta. U razgovoru sa prijateljima sa FPN-a koji su bili u Briselu, to je ponekad zvučalo skoro kao “Ima li života posle smrti?“
Ispostavilo se da ima.
DA LI SE VRATITI U SRBIJU?
Ovo je stvarno individualni izbor svake osobe, svako zna svoje potrebe i afinitete, da li želi na doktorat, gde sebe vidi itd… Kada uporedim našu generaciju sa generacijom mog 10 godina starijeg brata, čini mi se da se danas ljudi mnogo više vraćaju iz inostranstva nego tad. Dva su razloga: Nije loše kao što je bilo onda, i ne ostaje se u Zapadnoj Evropi tako lako kao onda. Imigracione politike su daleko oštrije, posla je manje, a Srbija je ipak krenula napred. (Ukoliko nekoga zanima doktorat, onda samo inostranstvo. Doktorat u Srbiji jedino ako jurite mesto na fakultetu, inače bih lično preskočila.)
A U SRBIJI
U Srbiji je situacija standardno čudna, sve se može i ništa ne može, svačija priča je drugačija i pravila nema. S jedne strane nema posla, ali za obrazovane ljude nema ni konkurencije. Kad vidim svoje prijatelje koji su se vratili posle mastera/doktorata u inostranstvu, svi su se negde zaposlili, ili su započeli svoj biznis. Znači moguće je.
UTISAK GODINE
Moj neki utisak je da je ovde tržište rada i uopšte biznis u mnogim oblastima dosta nerazvijen, što je ujedno otežavajuća okolnost, ali i šansa da se upravo u toj nekoj oblasti bude pionir. Ima ona priča kada veliki trgovac cipela pošalje dvojicu svojih zaposlenih u Afriku da ispitaju tržište. Prvi se vrati i kaže da je to najgore tržište na svetu jer svi idu bosi, i niko ne nosi cipele, a drugi kaže da je to najbolje tržište, jer tamo niko nema cipele! Ja sam ovaj drugi.
Sa još nekim ljudima pokrenula sam konsalting u razvoju kulture, turizma i place branding-a. Ponekad nam ceo dan ode u tumačenju sistema, zakona i svih mogućih prepreka koje ovde postoje u preduzetništvu, a ponekad nam se za jedan dan pojave dva ozbiljna klijenta iz prostog razloga što nemamo veliku konkurenciju. Dali smo sebi godinu dana da vidimo kako će nam ići biznis, i da li vredi ulagati ovde. Uspeh ne dolazi preko noći, ali smo za sad zadovoljni. Ono što treba imati u vidu za pokretanje bilo kakvog biznisa u Srbiji je da je tržište dosta malo, te se obavezno mora biti izvozno orijentisan. I uvek budite spremni na sve vidove impovizacija.
GDE SMO TU MI?
Školovanje u inostranstvu je bitna stvar za samopouzdanje, preduzmiljivost, ali i samo znanje mladih ljudi u Srbiji. Stvarima kojima se bavim sad, nikada se ne bih bavila da nisam završila master u inostranstvu. Jednostavno ne bi mi palo na pamet da se to uopšte radi. Zato treba biti otvoren prema inovacijama u biznisu, prirodnim i društvenim naukama, jer to donosi konkurentnost na tržištu rada. Ako studirate ili radite isto što i svi drugi, onda ćete teže isplivati i izboriti se sa konkurencijom, nepotizmom ili jednostavno nedostatkom potražnje za vašim profilom. Ukoliko ste već završili nešto što nije tako traženo, doškolujte se, ali nešto novo naučite. Završili ste FPN? Uradite master iz poljoprivrede. Završili ste Poljoprivredni? Uradite master iz ekonomije. Izbor je beskonačan, a život je samo jedan. Zato hrabro napred, i zapamtite: “Stići ćete donde dokle vidite.“ To mi je rekao jedan super pametan tip.
Lep pozdrav!
Ukoliko Vas zanimaju studije u inostranstvu, pošaljite nam besplatan upit