Imali smo zadovoljstvo da razgovaramo sa Miloradom Pavlovićem, docentom i Erazmus + koordinatorom na arhitektonskom fakultetu Alanya HEP Univerziteta u Turskoj.
Milorad je sa nama podelio svoje iskustvo i put od studenta na IUAV Univerzitetu u Veneciji do docenta na fakultetu u Turskoj, koji su izazovi sa kojima se suočavaju internacionalni studenti i savete za sve naše buduće studente.
Zdravo Milorade! Za početak nam kažite kako ste? Kako izgleda život tokom pandemije u Turskoj?
Kada govorimo o Turskoj, pre svega moramo uzeti u obzir realne dimenzije i prostranstva koja obuhvata, jer za razliku od Srednje-Evropskih zemalja, ovde je fizička udaljenost dosta predominantna u razlikama koje karakterišu velike gradove, kao na primer Istanbul sa svojih skoro 20 miliona stanovnika, primorskih područja, gde su mahom naseljeni Evropski i Srednje-Azijski iseljenici, i mesta u unutrašnjosti, koja mogu biti udaljena i nekoliko stotina kilometara od sedišta provincija.
Što se mog direktnog iskustva inače tiče, informacije koje slede su vezane za Antalijsku regiju, tačnije za grad Alanju. Kao i na svim primorskim mestima, apsolutno je normalno doživeti velike promene između letnje i zimske sezone. Naravno, ove godine zbog Covid-19 situacije sve je još više uveličano, jer se broj inostranih posetioca znatno smanjio. A sa smanjenjem turista isto tako i broj ugostiteljskih i trgovačkih delatnosti.
Svakovečernji policijski čas doneo je do velikih promena što se tiče kretanja, a te iste promene se još više osećaju vikendom kada zabrana kretanja traje od petka do ponedeljka. Interesantno je napomenuti da, gore navedene, restrikcije ne važe za turiste odnosno strane državljane. Što znači da ovih Februarskih dana na šetalištu poznate plaže Kleopatra vrlo je lako sresti veliki broj sportista iz trkačkih i biciklističkih disciplina naročito sa prostora Rusije, Ukrajine i Kazahstana, koji ovde dolaze zbog zimskih priprema.
Pored sportista, naravno i lokalno stanovništvo koristi priliku da iskoristi popularna šetališta i plaže, tako da, sve u svemu može se reći da se život regularno odvija i da su mere ograničenja relativno slabije nego u Zapadno-Evropskim zemljama.
Osim toga, kao što sam gore napomenuo, biti strani državljanin u ovim okolnostima i na ovim teritorijama donosi trenutno određene povlastice što se tiče olakšica kretanja. Ali naravno, imajući u vidu da se radi o pandemiji, bez obzira na područje gde se nalazimo trebamo svi biti odgovorni i potruditi se da kolektivne interese stavimo ispred ličnih.
Vi ste docent na Arhitektonskom fakultetu AHEP Univerziteta, a uz to i Erazmus koordinator. Kako izgleda raditi sa studentima i da li primećujete neke razlike u odnosu na vreme kada ste vi bili student?
Raditi sa studentima vam daje mogućnost da se svakodnevno suočavate sa kreativnim radom i da ste u kontaktu sa osobama koje pružaju razne argumentacije na postavljene debate. To je sigurno jedan od aspekata koji čini ovu profesiju vrlo interesantnom jer vam omogućava da uvek ispitate iste stvari sa više tački gledišta i poredite lična iskustva sa mlađim generacijama. Sigurno da postoje razlike između sadašnjih generacija studenata i prošlih.
Po mom utisku, najveće diferencije se osećaju u korišćenju tehnologija i pristupu informacijama. Ako možemo uzeti u obzir da je jedan od prioriteta prošlih generacija bio pristup informacijama i da se za njima tragalo kroz lekcije, knjige, časopise i internet, današnji studenti imaju obrnut problem: kako pročistiti i analizirati ogroman broj informacija koji dopire sa svih kanala, naročito socijalnih mreža, i odabrati one najadekvatnije. Sa te strane verujem da današnji, i budući studenti, imaju potencijalnih mogućnosti da mnogo više razviju kritično razmišljanje, ne kao deo obrazovanja, već kao deo svakodnevnih aktivnosti.
Što se tiče iskustva sa pozicije Erazmus+ koordinatora, to je funkcija koju sam vrlo rado prihvatio jer mi omogućava da održavam kontakte sa partnerskim univerzitetima iz Evrope, ne samo što se tiče razmene studenata već i prilike o diskusijama i razmenama ideja. Kao što sam prošlog meseca imao prilike da proverim sa kolegama iz Španije, interesantno je da se u ovoj vanrednoj situaciji svi suočavamo sa sličnim poteškoćama i promenama, naročito o održavanju nastave iz praktičnih disciplina.
Koliko je bilo teško vama kao docentu prilagoditi nastavu i vežbe pandemijskoj situaciji? Da li smatrate da ste to uspešno uradili?
Što se konkretno arhitekture tiče i njene praktične nastave, nije bilo jednostavno ali moram reći da su i studenti kao i predavači uradili najbolje što su mogli kako bi se izvesne poteškoće savladale i rad uspešno nastavio. Online edukacija je sigurno dovela sve nas do novih mogućnosti i metoda rada ali, istovremeno, nam je i omogućila da svoj način poslovanja osmotrimo sa druge perspektive. Naravno da je u početku vladala panika i frustracija zbog naglih promena, ali vremenom svi smo se prilagodili novim metodama rada i shvatili pojedine prednosti koje postoje.
Jedan od aspekata koji su studenti rado prihvatili je mogućnost gledanja snimljenih lekcija više puta. Što se tiče AHEP Univerziteta, Akademski Senat je doneo odluku da se 100% nastave, vežbi i ispita odvija po online metodama, ali opet u slučaja arhitektonskog fakulteta, gde su skoro svi predmeti bazirani na elaboraciju projekata, struktura vežbi i ispita se nije puno promenila. Ono što smo kolege i ja mogli da primetimo je da se sigurno povećala diskrepancija koja karakteriše rad više aktivnih i manje aktivnih studenata a sa njom i osećaj da paralelno radite sa 2 potpuno različite grupe učenika. Što je u mom slučaju značilo veći boj dodatnih časova posvećenim revizijama individualnih projekata kako bi se održao i poboljšao kvalitet rada.
Hajde da se vratimo na vaše studentske dane. Svoje osnovne, master i doktorske studije ste završili na IUAV Univerzitetu iz Venecije. Da li postoji nešto što biste posebno izdvojili sada kada se osvrnete na celo iskustvo?
Što se tiče mog prvog izbora prema Univerzitetu IUAV, jedan od razloga je bila relativna blizina, jer sam u tom periodu već živeo u oblasti Veneto sa roditeljima koji su tamo emigrirali ranih 1990-tih. Osim relativne blizine, mislim da je činjenica što je Venecija jedinstvena uticala na mene. Tako da se može reći da je, u mom slučaju, na izbor Univerziteta više uticala lokacija od drugih razloga.
Ali vremenom su došli do izražaja i ostali faktori koji karakterišu ovaj Univerzitet kao na primer visok nivo obuke profesora i predavača, zahtevni kriterijumi polaganja ispita kao i celogodišnji rad. Jer kada imate dva semestra i jedan letnji period sa obaveznim pohađanjem radionica ili perioda na praksi, bukvalno ne postoji duži period od nedelju dana kada možete da priuštite sebi da se odaljite od pripremanja nekog rada ili ispita.
Ako bih jednom rečju mogao da opišem studije na IUAV-u rekao bih zahtevnim. Ali isto tako uz zahtevnost morao bih da dodam posvećenost i istrajnost, koji su apsolutno neophodni.
Slažem se i potvrđujem da je iskustvo bilo jako pozitivno, ne samo sa stručne strane, već i sa lične. Možda baš zato što je struktura Univerziteta dosta komplikovana, naročito na doktorskim studijama, po završetku a i sa sadašnjim iskustvom mogu reći da IUAV može da formira kadrove koji solidno mogu da se bave kreativnim ali i tehničkim poslovima. Poznavanje materije koje se može dostići je solidno i stabilno ali, kao na svim Evropskim Univerzitetima, može se smatrati prvenstveno namenjenim Zapadno-Evropskom standardima i metodama rada. Što znači da sposobnosti koje ćete steći su kvalitetne, ali ukoliko po završetku studija planirate da započnete karijeru na primer u Dubaiu ili Pekingu, biće neophodno prilagoditi se drugačijim metodama rada.
S obzirom da je Univerzitet u Veneciji, deo života ste proveli u ovom gradu. Kako izgleda studentski život i na šta studenti da obrate pažnju ukoliko planiraju školovanje ovde?
Kada razmišljamo o Veneciji, moramo uzeti u obzir činjenicu da je ona jedinstvena. Prvi susret je obično težak i neprijatan, jer od prvog momenta kada kročimo njenim calli-ma i campi-ma (odnosto ulicima i trgovima) odmah shvatimo da se nalazimo u jednoj posebnoj dimenziji, gde sve udobnosti na koje smo navikli u savremenom životu više ne postoje.
Situacija se još više i drastičnije menja kada po prvi put zaplovimo njenim kanalima jer tek tada po prvi put možemo videti pravu Veneciju, sa svojim palatama, raskošima i gondolama. Obale kanala često predstavljaju i mesta susreta studenata, tako da nemojte biti iznenađeni ako baš na takvim mestima sretnete manje ili veće grupe studenata koji provode slobodno vreme u ćaskanju, uz spritz (tradicionalni aperitiv), ombre (čašice vina)
i cicchetti (vrsta slanog predjela).
Po mom iskustvu, kao prvu osobinu vezanu za boravak u Veneciji možemo smatrati prilagođavanje, koja može da potraje izvesno vreme i da izgleda dosta teško, ali koja će se na dugim stazama sigurno isplati sa kulturnim bogatstvom kojim će nas nadariti. Što se studentskog života tiče, opet moramo se vratiti na činjenicu da ni on nije klasičan u gradu koji doživljava svakodnevne i sezonske mutacije vezane za dolazak i odlazak hiljade zaposlenih koji žive van grada, turističke grupe koje se ponavljaju u različitim dobama dana, prisustvo velikog broja umetnika u specifičnim periodima, kao na primer za Karneval.
Osim ovog poznatog festivala, studenti koji se opredele za život u Veneciji sigurno će moći da posećuju i brojne manifestacije iz kulture, kao Biennale ili mnogobrojne muzeje vezane za srednjevekovnu umetnost Mletačke Republike Venecije, kao na primer Gallerie dell‘Accademia ali i savremene umetnosti, iz kojih bih izdvojio Palazzo Grassi i Punta della Dogana.
Prilike za prva profesionalna iskustva su vam se ukazala već nakon završenih master studija. Kako ste doneli odluku da svoju karijeru usmerite ka akademskom radu i zašto u Turskoj?
Da, istina je. Ili da budemo korektni 2 nedelje pre odbrane mastera. To je bilo jedno poslovno iskustvo koje ne samo da je promenilo moje okupaciono stanje već mi je i omogućilo da se sretnem sa lokalnim i svetskim tržištem. Radeći u sektoru projektovanja interijera od mermera i prirodnog kamena, imao sam prilike da stupim u kontakt sa parterima iz Rusija, sa Bliskog Istoka ali isto tako i sa klijentima sa prostora bivše Jugoslavije. Iako je sedište firme bilo bazirano u Italiji, svakodnevno sam imao prilike da koristim srpski, kao i engleski jezik. Posao je definitivno bio dinamičan ali, posle izvesnog vremena, osetio sam da ambijent ne ispunjava u potpunosti moje ambicije i moje želje da se bavim arhitekturom na način koji sam osećao sebi odgovarajućim. Tako da, posle godinu dana provedenih u industrijskom ambijentu, odlučio sam da se vratim na
Univerzitet i nastavim sa doktorskim studijama.
Već tokom prve godine doktorata imao sam prilike da učestvujem na jednom seminaru na Tehničkom Univerzitetu Srednjeg Istoga u Ankari, koji je inače renkiran među prvih 500 svetskih Univerziteta. To je bilo moje prvo putovanje na Azijskom kontinentu a koje me je inače dovelo u susret sa jednom potpuno drugačijom situacijom Univerziteta u odnosu na moja dotadašnja iskustva. Ako uzmemo u obzir stavku da je u Evropi akademski sektor relativno statičan, da je broj univerziteta, fakulteta i katedri jako definisan, na prostorima Bliskog i Srednjeg Istoka može se reći da postoji jedno univerzitetsko tržište, gde je broj ustanova mnogo veći (samo u Turskoj trenutno postoje više od 200 Univerziteta) a isto tako i kompetitivnost koja prati. Takođe je jako visok i broj departmana gde se predavanja odvijaju isključivo na engleskom jeziku.
Iz tog prvog iskustva, a posle i iz narednih koja su sledila, počeo sam da razmišljam da bih na ovim prostorima imao više poslovnih ponuda i više mogućnosti da se oprobam i dokažem u svom radu. Tako da naredni stepen informisanja, pre donošenja odluke o preseljenju, bio je vezan za upoznavanje raznih ambijenata, načina rada i profila studenata. Najzad je sledio i izbor lokacije, jer kao što sam napomenuo na početku ovog intervjua, razlike između gradova i područja su jako velike na ovim prostorima. Nisam želeo da promena bude suviše drastična a, po mom tadašnjem razmišljanju, želeo sam da budem u internacionalnom ambijentu, u mestu na moru, i u blizini aerodroma. Celokupno istraživanje je trajalo oko 2 godine. U međuvremenu sam završio doktorat, i već 3 meseca kasnije započeo svoju akademsku karijeru u Alanji.
Na koji način studenti mogu pronaći svoje prve poslove i prakse, da li imate neke smernice s obzirom da ste svoju karijeru gradite u inostranstvu?
Moj prvenstveni savet za studente je mentalna otvorenost. Apsolutno je normalno da studenti žele što pre moguće da se isprobaju i ostvare u delatnosti za koju se opredelili, ali isto tako je neophodno biti spremni na kompromise i na upoznavanje poslovne sredine.
Kao student bavio sam se raznim poslovima, i ako mnogi od njih nisu bili direktno vezani za moju edukaciju, uvek sam iz svih njih mogao da pronađem i iskoristim po nešto što bi kasnije doprinelo u struci. Osim mentalne otvorenosti, poznavanje i korišćenje jezika je takođe jedan jako bitan faktor naročito u dobu globalizacije, gde smo svi akteri na internacionalnom tržištu i gde, da bi smo uspeli i opstali, uvek moramo pružati veće usluge od naših konkurenata.
Kao što sam napomenuo u jednom od prethodnih pitanja, formirati se u Evropi može se smatrati sinonimom kvalitetnog i visokog obrazovanja, ali kada uzmemo u obzir praksu i prve poslove, po mom iskustvu, van Evrope često mladi talenti mogu doći mnogo više do izražaja, naročito u takozvanim ekonomijama u razvoju, kao na primer Meksiko, Rusija ili Brazil.
U direktnom ste kontaktu sa studentima, a i sami ste prošli put studiranja u inostranstvu. Za kraj, da li imate neki savet za sve naše buduće studente koji razmišljaju da se otisnu put inostranstva?
Iskreno, ne znam dali, što se usavršavanja i posla tiče u 2021., ima više smisla govoriti o inostranstvu. Jer, ako mogu da se dovežem na prethodno pitanje, u dobu globalizacije apsolutno svi živimo u multikulturalnim sredinama a naročito u ovom periodu pandemije, svi smo mogli da doživimo uticaj i mogućnosti koje nam online servisi pružaju.
Iz mog ličnog stava, verujem da će se i u narednim godinama online metode mnogo više koristiti u raznim poljima i da kao budući akteri na poslovnom tržištu svi moramo prihvatiti ove metode poslovanja pored tradicionalnih.
Što se konkretno studiranja tiče, ja ipak mislim da bi studenti što više trebali da iskoriste ovaj momenat kada putem online edukacije mogu doći u susret sa Univerzitetima i kolegama iz celog sveta jer na taj način mogu da osete, bar delimično, situacije koje vladaju na raznim sredinama i tako da pronađu lokaciju od svojih interesa.
Hvala Vam na intervjuu i želimo Vam mnogo sreće u daljoj karijeri!
Ukoliko vas interesuju studije u inostranstvu, zakažite besplatan sastanak: